REKONSTRUKCIJE FASADA NA STAROM GRADU: STARI SJAJ I LEPOTU DOBILO NA DESETINE ZGRADA – USPEŠNO OTKLONJENA POTENCIJALNA OPASNOST PO SUGRAĐANE – REŠENE NEVOLJE STANARA STARIH ZGRADA

Stare beogradske fasade, nekada ukras našeg glavnog grada pošto godinama nisu obnavljane, neretko su postale ruglo ali i opasnost za prolaznike zbog oplate koja opada sa njih. Upravo iz tih razloga, na Starom gradu je poslednjih godina u toku sistematska obnova najugroženijih i arhitektonski najvrednijih fasada koje su pod zaštitom države.

Stari sjaj i lepotu dobilo je na desetine zgrada, a opasnost po građane i nevolje stanara starih zgrada, uspešno su otklonjene. Kada je u pitanju sam postupak restauracije fasada, važno je znati da u pitanju nije nimalo lak posao za jedan grad, posebno za jednu od najstarijih beogradskih opština kao što je Stari grad, gde mahom preovlađuju stare zgrade. Potrebno je očuvati duh i nekadašnji izgled značajnih zdanja koje je narušio zub vremena. Restauracija ovih fasada je vrlo delikatan posao u čijem sprovođenju je opština jako uspešna.

Na dugačkom spisku zgarada koje su čekale obnovu fasada našle su se, između ostalih, one u Karađorđevoj ulici, ulici kralja Petra, na Kosančićevom vencu, u Zadarskoj, Fruškogorskoj, Pop Lukinoj ulici, itd. U Karađorđevoj ulici koja je dobila novo ruho završena je obnova čak devet fasada. Većina je u bež ili beloj boji a postavljeno je i dekorativno osvetljenje. Obnovljenje su i fasade na Kosančićevom vencu, čime je ovaj deo centra grada dobio novi, osvežen izgled, a novi izgled dobila su i zdanja u ulicama Gospodar Jovanovoj, Rige od Fere i Cara Lazara.

Posebno je interesantna odluka da na zastorima svih fasada tokom restauracije budu postavljene slike umetničkih dela. U pitanju su odštampane replike najpoznatijih dela srpskih umetnika poput Paje Jovanovića, Save Šumanovića, Milene Pavlović Barili, Milana Konjovića, ali i drugih domaćih i stranih velikana čija su dela izložena u Narodnom muzeju. Nakon obnove, zdanja u starogradskim ulicama zasijala su dobrim starim sjajem, ali bilo je i onih koja su se pokazala lepša nego ikada pre. Jedan takav primer je ugaoni objekat u Rige od Fere br. 12, nastao 1885. godine koji je u nekoliko navrata nadograđivan. Po pričanju nekadašnjeg vlasnika, Dr Stribera, prvobitni objekat bio je prizeman i sa susednim objektom činio je celinu. Prvom dogradnjom 1921. godine dozidan je sprat, dok je 1929. godine dozidana mansarda. Pretpostavlja se da je zgrada podignuta na temeljima starog hrama, a danas je lepotica kojom bi se dičila svaka svetska metropola. Kuća Aleksandra Bibe, beogradskog trgovca, u ulici Kralja Petra br. 77 u Beogradu, podignuta je početkom XX veka kao spratna porodična kuća sa raskošno tretiranom uličnom fasadom. Snažna horizontalna podela, naglašeni krovni venac sa atikom, kao i koncentracija plastike oko prozorskih otvora govore o akademskom stilu koji je nakon rekonstrukcije došao do punog izražaja. Kuća Mihajla Đurića na uglu ulica Kralja Petra i Gospodar Jevremove u Beogradu izgrađena je oko 1910. godine po projektu arhitekte Jovana Novakovića. Objekat ima prizemlje, jedan sprat i ugaono kube, čiji karakteristični krov podržavaju polukružni lukovi iznad arhitravno završenih prozora. Ugao je zaobljen i istaknut balkonima po krivini na prvom spratu i ispred kubeta. Ornamentika je naročito bogato primenjena na polukružnim poljima iznad svih prozorskih otvora i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Kuća u Ulici kralja Petra  67 u Beogradu sagrađena je krajem XIX veka. Fasada kuće, kao i njeno celokupno oblikovanje su rađeni u akademskom maniru, karaktarestičnom za ovaj tip građanskih kuća sa kraja 19. veka. Neveliko fasadno platno je podeonim vencem raščlanjeno na zonu prizemlja i sprata. Bočno postavljen stambeni ulaz u objekat akcentovan je stilizovanim natprozornikom i timpanonom, koji se kao dekorativni motiv pojavljuje i nad tri vitka drvena prozora prve etaže. Središnjim delom fasade dominira balkon sa ogradom od kovanog gvožđa. Susedna kuća u Kralja Petra sa brojem 65 sagrađena je krajem XIX veka, svojim celokupnim oblikovanjem, kao tipičan je primer shvatanja građanske arhitekture tog perioda. Akademski oblikovano fasadno platno naglašava vertikalna podela u vidu uramljenih polja, u koja su u zoni prizemlja smešteni lokali, odnosno prozori prvog sprata. Horizontalno izvučene fugne na slobodnim površinama između polja doprinose opštoj likovnosti celokupnog izgleda objekta. Pored geometrizovane plastike,raspoređene u određenom fasadnom ritmu, karakteristične drvene prozore akcentuju timpanoni. Bočno postavljen ulaz u objekat, sa originalnim drvenim dvokrilnim vratima, vodi ka dvorištu iz kog se ulazi u stanove, a svako ko danas prođe pored ove zgrade, neće odoleti da zastane i bolje je osmotri.

Dvospratni kolektivno-stambeni objekat, u Kralja Petra br. 60, sa poslovnom funkcijom u prizemlju, podignut je 1907. godine za Kostu Milojkovića, fabrikanta. Realizovan je u duhu arhitekture akademizma, sa elementima secesijske fasadne plastike. Ulična fasada je koncipirana kroz standardni akademski princip trodelne, horizontalne podele. Zona prizemlja je obrađena u simulaciji rustike, sa centralno pozicioniranim širokim otvorom izloga. Prostorni akcenat ulične fasade predstavlja centralni erker, izveden u zoni prvog, drugog i mansardnog sprata.

Kolektivno-stambena dvospratnica, Kralja Petra br. 55, sa naglašenim mezaninom i lokalom u prizemlju, podignuta 1924. godine prema projektu Mihaila Belića, oblikovana na originalan način prema postulatima akademizma, a danas je lepša nego ikad pre. Stambeni objekat u Kralja Petra br. 51, sa lokalima u prizemlju, izgrađen je 1922. godine za braću Đorđević, prema projektu arhitekte Matije Beka. U zoni prizemlja, izlozi lokala flankiraju uvučen ulaz u portal. Centralni motiv ulične fasade je ovalni dvospratni erker, završen balkonoma trećem spratu. Prozorski okviri su trodelni, a oni na trećem spratu su segmentno lučno završeni. U nivou mansarde, trouglasta atika završava središnji vertikalni segment fasade, dok su neprimerene drvene krovne badže zamenile provbitne manje zalučene krovne prozore. Objekat ima arhitektonsko-urbanističku vrednost kao jedan od primera raznovrsnosti stila i uticaja stranih arhitekata u arhitekturi Beograda između dva svetska rata.

Stambena zgrada u Gospodar Jovanova br. 52 sagrađena je 1927. godine kao dvospratna, a potom je 1928. dograđen treći sprat. Objekat ima naglašeni rizalit koji se proteže duž prvog i drugog sprata, nad kojim je formiran jedini balkon. Fasadna plastika je svedena, ali primetna u međuprozorskim poljima koji su rekonstruisani u autentičnom stilu.

Trospratna ugaona zgrada, u Gospodar Jovanovoj ulici br. 42a sagrađena je 1925. godine, prema projektu arhitekte Ivana Belića, sa stilski obrađenim ulaznim portalom koji je nadvišen zidanom nadstrešnicom na stilski oblikovanim konzolama i deluje impozantno.

Objekat u Gospodar Jovanovoj br. 27 je sagrađen 1931. godine za tadašnjeg vlasnika Iliju Hadži Galića. Projektovao ga je Mirko Bradilović kao trospratnu, renterijersku zgradu. Po planu arhitekte Đure Borošića, 1933. godine u istom maniru je i nadzidan za etažu. Koncipiran je kao markantna ugaona građevina u stilu modernizma, sa elementim ar dekoa. Zgrada u Gospodar Jovanova br. 9 je sagrađena 1934. godine po projektu inž. Jordana Petrovića. Prvobitno je pripadao Lazi Jončiću, kožarsko-krznarskom industrijalcu iz Beograda, a koncipiran je kao višespratna renterijerska zgrada. U novije doba, nadzidana je za jedan sprat. Autor je u tretmanu glavne fasade primenio principe akademizma, u čijem se izgledu posebno izdvaja dekoracija u vidu tri maske na volutama– tri ženske glave postavljene na lukovima prizemnih prozora i luku nad ulazom. U istoimenoj ulici na  broju 8 zgrada, kojoj je vraćen nekadašnji sjaj fasade je izgrađena kao kuća Vinere Ruso 1918. godine,. Dogradnja objekta (II, III sprat) urađena je 1922. godine, prema projektu arhitektonskog tima Sumbul i Isaković. Sa stanovišta službe zaštite, objekat predstavlja standardno ostvarenje akademizma i ukras je Starog grada. Fasada je obnovljena i na objektu u Cara Lazara broj 11, koji je sagrađen 1921/22. godine za beogradskog advokata Davida Alkalaja. Autor projekta je bio jedan od najznačajnijih međuratnih arhitekata, Nikola Nestorović. Svojim konceptom, objekat je vrednovan kao kulturno-istorijska i arhitektonska vrednost, a danas je među najlepšim na opštini Stari grad.

Takođe, tri vrtića starogradske Predškolske ustanove „Dečji dani” – „Lipa” u Solunskoj 19, „Dunavsko obdanište” u Cara Dušana 1 i „Dambo” u Knez Miletinoj – dobila su nove fasade zahvaljujući saradnji Opštine Stari grad i gradskog Sekretarijata za obrazovanje i dečju zaštitu.

Pored rekonstrukcija fasada, opština Stari grad, u okviru programa „Stari grad misli na zgrade“, raspisala je novi Javni konkurs stambenim zajednicama za dodelu sredstva za bespovratno sufinansiranje aktivnosti na unapređenju svojstava starogradskih zgrada.

„Kroz projekat Stari grad misli na zgrade veliki broj stambenih zajednica dobilo je do 500.000,00 rsd za sređivanje ulaza, postavku poštanskih sandučića, sređivanje krovova. Na konkurs se prijavilo više od 800 zgrada što čini značajnu većinu u odnosu na ukupan broj zgrada na teritoriji naše opštine” naveo je predsednik opštine Stari grad Radoslav Marjanović.

Opština se, prema rečima Marjanovića, priprema da uskoro revitalizuje i fasade na uglu Skadarske i Jevremove ulice koje su u jako lošem stanju, a nalaze se pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika i Grada Beograda.

Sve informacije o novom konkursu „Stari grad misli na zgrade“ se mogu dobiti na zvaničnoj internet prezentaciji gradske opštine www.starigrad.org.rs, putem elektronske pošte sgmz@starigrad.bg.ls.gov.rs ili usluznicentar@starigrad.org.rs, kao i putem telefona 0800-077-775 opštinskog Uslužnog centra, svakog radnog dana od 09,00 do 14,00 časova.